Urbano tkivo povijesne jezgre Rovinja, proglašeno spomenikom kulture 1963. godine, zgusnulo je u sebe stoljeća nadogradnje. Nepravilni kubusi blokova koji proizlaze iz suživota srednjovjekovnih slojeva i interpolacija kasnijih razdoblja čine koherentnu cjelinu s gotovo urođenim osjećajem za mjerilo i odnose pojedinih elemenata unutar kompozicije. Polovicom 17. st. grad se počeo širiti preko kanala koji ga je dijelio od kopna, a 1763. zatrpan je i taj uski morski prolaz. Današnji Trg maršala Tita, čija je ljevkasta konfiguracija što se otvara prema luci sv. Katarine tada formirana, zapravo je zatrpano more. Upravo na tom mjestu, uz sam rub nekadašnjih zidina, gdje je okretanje pogleda iz prostora unutar zidina prema pučini gotovo simbolički nagovijestilo mitske proporcije važnosti koju će turizam sve do danas imati za društveni, ekonomski i kulturni razvoj ovog grada, Maria i Louis Löffler iz Beča 1912. počinju graditi prvi rovinjski hotel – Adriatico, koji je već sljedeće godine i otvoren.